Sat br. 14. - DUŠEVNA ZAOSTALOST I POREMEĆAJI PSIHOLOŠKOG RAZVOJA

F 80-F89 POREMEĆAJI PSIHOLOŠKOG RAZVOJA

1. poremećaji razvoja govora i jezika : tepanje (dislalija), poremećaj razumijevanja kod gluhonijemih (disfazije), šušljanje, mutizam (ograničena selektivnost u govoru, tj. govor izostaje u nekim situacijama), mucanje (ponavljanje ili produžavanje slogova ili riječi, ili stanke koje prekidaju ritmičnost govora), konfuzan, brzi govor..
2. poremećaji vještina učenja i formalnih (školskih) znanja: čitanje unatrag, disleksija, akalkulija (poremećaj vještine računanja)
3. globalni (pervazivni, sveprožimajući) razvojni poremećaj – DJEČJI AUTIZAM.
Radi se o poremećaju koji nastaje u dobi prije tri godine života, a uključuje poremećaj socijalnih međuodnosa, komunikacije, i ograničeno stereotipno ponavljajuće ponašanje. Bolesnici su povučeni iz stvarnosti u svoj psihotični svijet i žive prema svojim unutrašnjim potrebama. Izbjegavaju kontakt pogledom, ne daju se dodirivati, a pri svakom pokušaju vrište i brane se, često izvode samoozlijeđujuće radnje, npr. lupaju glavom o zid ili čupaju kosu, grebu se, njišu, ljuljaju, pljeskaju, grizu dijelove tijela...
4. hiperkinetski poremećaji : smetnje aktivnosti i pažljivosti, hiperkinezija uz poremećaj ophođenja (ADHD ili MCD), socijalna otkočenost, nesmotreno i impulzivno ponašanje, nepromišljeni prekršaji discipline i pravila ponašanja, pretjerana aktivnost.
5. poremećaji ponašanja : karakteriziraju ih ponavljano i stalno nedruštveno ponašanje, agresivno uz teške tučnjave, okrutnost prema ljudima ili životinjama, uništavanje imovine, podmetanje vatre, krađa, markiranje iz škole, bježanje od kuće, napadaji bijesa i neposlušnost, prkosljivost...samostalno ili u skupinama, prema svima ili samo u obitelji.
6. TIKOVI = nehotični brzi, ponavljani, neritmični motorički pokreti ograničene skupine mišićja ili glasanje koje se pojavljuje iznenada ili nesvrsishodno. De la Tourette sindrom je kombinirani glasovni i višestruki motorički tik.
7. enureza (nekontrolirano mokrenje), enkopreza (nekonrolirana defekacija)
8. grizenje nokata, sisanje palca, kopanje nosa...

F 70 – F 79 DUŠEVNA ZAOSTALOST

= stanje nepotpunog ili zaostalog razvoja uma, koje je posebno karakterizirano oštećenjem sposobnosti koje pridonose cjelokupnom razvoju inteligencije, npr. mišljenje, govor, motorika i sposobnost ostvarivanja društvenog kontakta. Može se pojaviti samostalno ili udružena s drugim mentalnim ili psihičkim promjenama.

Prema pristupu Američkog udruženja za mentalnu retardaciju (Luckasson i sur. AAMD 2002), mentalna retardacija se definira kao snižena sposobnost kojoj su svojstvena značajna ograničenja u intelektualnom funkcioniranju i u adaptivnom ponašanju, izražena u pojmovnim, socijalnim i praktičnim adaptivnim vještinama. Nastaje prije 18. godine.

Intelektualno funkcioniranje odnosi se na inteligenciju - generalnu mentalnu sposobnost koja uključuje rasuđivanje, mišljenje, zaključivanje, planiranje, rješavanje problema, apstraktno mišljenje, razumijevanje kompleksnih ideja, brzo učenje i učenje kroz iskustvo. Danas se još uvijek značajna ograničenja u intelektualnom funkcioniranju najbolje prikazuju pomoću QI (kvocijenta inteligencije koji odstupa od približno dvije standardne devijacije od aritmetičke sredine (QI manji od 70 ili 75).

Adaptivno ponašanje je skup pojmovnih, socijalnih i praktičnih vještina koje je osoba naučila u svrhu funkcioniranja u svakidašnjem životu. Ograničenja u adaptivnom ponašanju utječu na tipična, uobičajena, a ne najbolja ponašanja u svakodnevnom životu i sposobnosti snalaženja u životnim promjenama i zahtjevima okoline. Značajno ograničenje je mjera adaptivnog ponašanja koja odstupa za dvije standardne devijacije od aritmetičke sredine na mjernom instrumentu ili samo jedne komponente (pojmovne...) ili sve tri. Područja adaptivnog ponašanja su: komunikacija, briga o sebi, stanovanje, snalaženje u okolini, samousmjeravanje, zdravlje, sigurnost, slobodno vrijeme, rad, funkcionalna akademska znanja.

Snižena sposobnost - jesu li su i koliko sposobnosti snižene, promatra se u skladu s cjelovitim životom osobe i potrebom za individualiziranom potporom, ne izolirano. Taj termin uključuje i oštećenje samo po sebi i mogućnosti koje osigurava ili ne socijalna okolina (ograničena aktivnost i prepreke sudjelovanju).

Intelektualne sposobnosti i socijalna prilagodba mogu se vremenski mijenjati, i premda slabo, ipak se mogu poboljšati vježbom i rehabilitacijom.

Model i intenzitet potrebne podrške određuje se individualno prema karakteristikama svakog pojedinca kako bi uspješno funkcionirao u svojoj socijalnoj sredini.
Modeli podrške su: Povremena - kratkotrajna pomoć u situaciji promjene životnih okolnosti; Ograničena - vremenski ograničena, ali ne i sporadična; Opsežna - redovita u određenim situacijama i vremenski neograničena; Sveobuhvatna podrška - potrebna je trajno u velikoj mjeri i u svim situacijama u toku života.

Stupnjevi mentalne retardacije (IQ), se obično procjenjuju standardiziranim testovima inteligencije. Oni mogu biti nadopunjeni i skalama koje procjenjuju i socijalnu prilagodbu u postojećoj sredini, na trenutačnoj razini funkcioniranja.

Mjerenje inteligencije se vrši primjenom testova inteligencije prilagođenih za određeni uzrast i populaciju i spada u domen rada psihologa. Rezultat testa je Količnik inteligencije (IQ-Inteligentiae Quotient) koji se dobija dijeljenjem umne (mentalne) starosti dobivene testom (u mjesecima) i dobne ili kalendarske starosti (u mjesecima). Da bi se dobio praktičan broj, dobijeni rezultat se pomnoži sa brojem 100.

IQ = Mentalna Starost(mjeseci) : Kalendarska Starost(mjeseci) x 100

- Ako je recimo testom postignuta mentalna starost od 54 mjeseci a dijete je staro 7 godina (ili 84 mjeseci), onda je njegov trenutni razvoj inteligencije na nivou dijeteta od 4,5 godine (54 mjeseci podijeljeno sa 12 mjeseci, to iznosi četiri i po godine). IQ bi iznosio 54 : 84 x 100 = 64,3. Imajući u vidu da se inteligencija još nalazi u fazi razvoja, konačan rezultat će naravno izgledati drugačije.
- Ako je IQ manji od 70 osoba je mentalno zaostala, ako je IQ izmedju 90 i 110 intelektualne sposobnosti su prosječne a ako je IQ iznad 110 inteligencija je nadprosječna.

U zavisnosti od vrijednosti IQ, visina inteligencije se može podjeliti na nekoliko grupa:

Veoma visoka inteligencija ili genijalci (IQ je viši od 120)
Visoka ineteligencija (IQ je između 111-120)
Prosječna inteligencija (IQ je između 90-110)
Fiziološki tupi (IQ je između 70-89)

Prisustvo poremećaja inteligencije sa vrijednostima IQ manjim od 70 od rođenja, ili ako su ti poremećaji nastali tokom razvoja inteligencije, onda se radi o mentalnoj retardaciji (oligofrenija, duševna-mentalna zaostalost, slaboumnost), koja se dalje dijeli:

1. Laka duševna zaostalost (slaboumnost, debilitet, «moron»). IQ je između 50 i 69 (mentalna dob odraslih odgovara kronološkoj dobi 9 do 12 godina).
2. Umjerena duševna zaostalost (imbecilnost). IQ je između 35 i 49 (odgovara kronološkoj mentalnoj dobi 6 do 9 godina u odraslih. (npr. u toj je skupini Down sindrom). Većina osoba nauči komunicirati i djelomično brinuti o sebi, uz potporu za život i rad zajednice.
3. Teška duševna zaostalost . IQ je između 20 i 34 ( mentalna dob u odraslih od 3 do 6 godina). Potrebiti su stalne pomoći.
4. Duboka duševna zaostalost (idiotija). IQ ispod 20 (mentalna dob ispod 3 godine odraslih). Postoje ozbiljne smetnje komunikacije, pokretljivosti, kontinencije i brige za sebe.

Ako je oštećenje inteligencije nastalo kasnije kada je već inteligencija razvijena, onda se radi o demencijama.

Prosječna raspodjela u stanovništvu prema stupnju opće inteligencije izgleda ovako:

Testovi kojima se ispituje koeficijent inteligencije nisu idealni jer se ne mogu upotrebljavati za uspredbu ljudi koji imaju različito obrazovanje, pripadaju različitim kulturama ili klasama.
Danas se smatra da genotip utiče na razvoj inteligencije sa oko 60%, sredina sa oko 30%,a interakcija genotipa i sredine sa oko 10%.

IQ score ranges (from DSM-IV):

mild mental retardation: IQ 50–55 to 70; children require mild support; formally called "Educable Mentally Retarded".
moderate retardation: IQ 35–40 to 50–55; children require moderate supervision and assistance; formally called "Trainable Mentally Retarded".
severe mental retardation: IQ 20–25 to 35–40; can be taught basic life skills and simple tasks with supervision.
profound mental retardation: IQ below 20–25; usually caused by a neurological condition; require constant care.

The rate of mental retardation is higher among males than females, and higher among blacks than whites, according to a 1991 U.S. Centers for Disease Control and Prevention (CDC) study..
By race, the overall rate was 16.6 per 1000 for blacks and 6.8 per 1000 for whites. Rates of mental retardation for black males, the group with the highest rates, were 1.7 times higher than black females, 2.4 times higher than white males, and 3.1 times higher than white females.
Individuals with IQs below 70 have been essentially exempted from the death penalty in the U.S. since 2002
About 75–80 percent of mental retardation is familial (runs in families), and 20–25 percent is due to organic problems, such as chromosomal abnormalities or brain damage. Mild to severe mental retardation is a symptom of several hundred single-gene disorders and many chromosomal abnormalities, including small deletions. Based on twin studies, moderate to severe mental retardation does not appear to be familial, but mild mental retardation does. That is, the relatives of the moderate to severely mentally retarded have normal ranges of IQs, whereas the families of the mildly mentally retarded have IQs skewing lower.

Umjerena MR (IQ=35 – 49; 6-9 god.), karakterizirana je slijedećim:
· mišljenje je magično, egocentrično, rjeđe logičko, tako da može predvidjeti neke događaje. Od tud i osjećaj svemoći. Slaba kontrola impulsa.
· govor konkretan
· ne može čitati, pisati i računati.
· uči preko primjera i konkretnih iskustava
· ovisan je o mišljenju drugih, pa prihvaća socijalna pravila
· lojalnost spram ''važnih osoba'' o kojima je ovisan. Povremena agresija usmjerena na te "važne osobe". Veliki problemi separacije.
· pokazuje interes za mlađe osobe, manje za vršnjake.
· emocije: radost, žalost, sram, strah od greške, početak empatije, osjećaja krivnje i savjesti