Šetnja životopisom genija


Sigmund Freud

(06.05.1856. - 23.09.1939.)


Sigmund Freud rođen je 6. svibnja 1856. godine u obitelji Ashkenazi Židova u mjestu Freiberg u Moraviji. To mjesto se danas zove Pribor, a nalazi se u Češkoj.Rođen je kao Sigismund Schlomo Freud, kao prvi sin svojih roditelja Jacoba i Amalie. Imao je dva polubrata i šest mlađih braće i sestara. Kada je Freudu bilo četiri godine s roditeljima se seli u Beč. Naučio je govoriti francuski, engleski, talijanski i španjolski jezik i proučavao je djela poznatih pisaca i filozofa svoga vremena, posebice Nietzschea, Hegela, Shakespearea i Hegela, i Kanta.

U Beču je 1873. godine, upisao studij medicine na bečkom Sveučilištu.
Godine 1877. promijenio je svoje ime Sigismund Schlomo Freud u Sigmund Freud.

Nakon završetka školovanja 1881. radi u Institutu za cerebralnu anatomiju gdje uspoređuje mozgove odraslih ljudi i fetusa. Nekoliko godina kasnije radi studiju o kokainu te 1884. godine otrkiva njegova analgetske ljekovite učinke i iskušava ga na sebi, no njegovo oduševljenje ovim otkrićem ubrzo se smanjilo zbog spoznaje da kokain stvara ovisnost. To se smatra jednim od njegovih važnih otkrića, a njegov istraživački doprinos uključuje i otkrivanje novih osobina živčanih stanica kod zlatne ribice i postojanje testisa kod mužjaka jegulje.

Naredne 1885. godine pozvan je u Pariz i raditi s jednim od najpoznatijih neurologa toga
vremena Jeanom Charcotom, koji je istraživao uzroke i terapiju histerije putem hipnoze. Iz Pariza se vraća 1886. u Beč i otvara privatnu praksu, koju posvećuje oboljelima od histerije. U tretmanu koristi elektroterapiju i hipnozu. Postepeno uočava kako njegovi pacijenti pričaju više, ako leže na kauču, pa ih je u tome ohrabrivao, potičući ih da govore što im padne napamet. Tu je a tu je tehniku kasnije nazvao "slobodne asocijacije".

U listopadu 1886. stupa u brak s Marthom Bernays, sestrinom prijateljicom, s kojom će imati šestero djece. Između ostalog i kćerku Annu Freud koja će kasnije postati ugledna psihoanalitičarka na polju dječije psihologije. Sigmund Freud djed je slikara Luciana Freuda, komediografa i pisca Clementa Freuda te pradjed novinarke Emme Freud i modnog dizajnera Belle Freuda te medijskog magnata Matthewa Freuda.

Freud je nesporno genij, po definiciji, rijetko višestruko darovita osoba koja tijekom duljeg životnog razdoblja stvara djela univerzalnog značenja s dugotrajnim utjecajem na ljudsku misao. Takve osobe, prema Laziću, odnosno Tannenbaumu, posjeduju svojevrstan sklop osobina, sposobnosti, motivacije i kreativnosti zbog kojih postižu natprosječne rezultate u nekoj domeni ljudskih djelatnosti, a ti se produkti mogu prepoznati kao novi, originalni doprinosi. Prema Sternbergu, ti pojedinci su uslijed kvalitetnijeg planiranja, odlučivanja, samokontrole i metakognicije (spoznaje vlastitih procesa spoznavanja), sposobni stvoriti široku, bogatu i produbljenu bazu znanja, čiji se elementi u određenom trenutku mogu upotrijebiti na nov, kreativan način. Darovitost je kombinacija sposobnosti, osobina ličnosti i talenta, koji je zapravo specifičan za neka područja, umjetnička, sportska ili društvena.

Djela genija uglavnom prelaze sposobnost shvaćanja drugih, pa se ne primjećuju ili ih se pokušava poništiti. To se dogodilo i Freudovim djelima, teorijama i metodama tretmana pacijenata, koje su i danas kontroverzne, ali žive, usprkos pokušajima promjena.

Treba razumjeti povijesni kontekst svijeta s kraja 19. i početka dvadesetog stoljeća, a prije svega međuodnose muškaraca i žena. Nisu postojala politička prava žena, prve žene na univerzitetskim studijima pojavljuju se 1890.g., autoritet muškarca u odnosu na žene i djecu je neupitan, edukacija je autoritarna, očevi uglavnom despoti i ponekad ekstremno okrutni. Zakoni su općenito represivni. Seksualna represija ima karakteristike viktorijanskog doba, a opći strah od veneričnih bolesti i njihovo pojavljivanje u sprezi s prostitucijom je žestoko osuđivano. Sifilis je imao tragične posljedice, čak s prijenosom na slijedeću generaciju i bio je noćna mora liječnika.
Tijekom 19. stoljeća dominantan trend u zapadnoj misli bio je pozitivizam, vjerovanje da ljudi mogu realnim znanjem spoznati sami sebe i svoj okoliš i prosuđivati kontrolu nad obima.

Usprkos svemu, Freudova djela doslovno su preživjela i pokušaje potpunog uništenja, poput onog kada su nacisti nakon neposredno prije okupacije Austrije 1938. godine u Berlinu javno spalili njegove knjige.

Tada je morao napustiti Austriju. Preselio se u London, Hampstead, 20. Maresfield Gardens, gdje je i umro, 23. rujna 1939. godine, u 83. godini života, zbog iscrpljenja overdozom morfina koji je uzimao zbog boli koje mu je izazivao karcinom grla, uzrokovanog vjerojatno pušenjem cigara, zbog kojeg je imao tridesetak operacija od 1923.g.

Freudova misao je i danas prepoznatljivo sadržana kao baza u teorijama njegovih učenika, Ferderna, Ranka i Adlera, koje je Freud okupljao srijedom od 1902. godine u Psihološkom društvu, i u teorijama svih poslije njega, pa i onih koji su se žestoko okomili na psihoanalizu ili su pokušali pronaći novi put kroz vrata koja je Freud otvorio.