PROKLETSTVO LAJEVOG RODA - Kralj Edip - Oedipus the King ( Oedipus Rex and Oedipus Tyrannos)




Sofoklova je inspiracija stari mit o Lajevom prokletstvu. Kao majstor tragedije znao je što ljude ponajviše uzbuđuje: mitovi, proročanstva, neobične i neizbježne sudbine. Zato je i napisao čak tri tragedije koje se temelje na jednom bizarnom mitu - o Laju i prokletstvu njegova roda.

Za Edipovo i Antigonino prokletstvo kriv je njihov otac, odnosno djed, tebanski kralj Laj. Da bi osigurao nasljednika prijestolja, elidskome kralju Pelopu je oteo sina Hrisipa, prema kojemu se ponašao toliko neljudski da je ovaj u očaju počinio samoubojstvo.

Pelop je nato prokleo Laja i poželio da pogine od ruke vlastitog sina. To prokletstvo su potvrdila i proročanstva, a ono je trebalo pratiti još dvije generacije njegovih potomaka, dakle djecu (Edipa) i unuke (Edipovu djecu). Kako bi izbjegao prokletstvo, Laj je svog sina dao ostaviti okovima probodenih nogu u Kiteronskoj šumi da ga pojedu zvijeri. Ali rob, koji je trebao izvršiti nalog, sažalio se nad malim djetetom i predao ga jednom pastiru iz Korinta koji ga je opet dao na usvojenje svom kralju Polibu jer ovaj nije imao djece. Njegovo ime Edip znači 'onaj kojemu su noge nabrekle' jer su mu od klinova ostala zadebljana stopala.

Polib mu nikada ništa nije govorio o njegovom podrijetlu, ali je Edip, sluteći da tu nešto nije kako treba, otišao u Apolonovo proročište u Delfima te saznao da će ubiti svog oca i oženiti se vlastitom majkom. Kako se to ne bi dogodilo, otišao je iz Korinta i krenuo prema Tebi. Na raskrižju prije Tebe naletio je na kola u kojima se vozio bogat stariji čovjek sa svojom pratnjom od pet ljudi. Kočijaš je ošinuo Edipa bičem, na što mu je ovaj uzvratio, ali ga je onda i taj stariji čovjek udario štapom.

Edip se razbjesnio pa je ga dva puta udario, i to tako jako da je ovaj odmah pao mrtav. Potom je nadjačao i pobio cijelu pratnju osim jednog roba koji je u Tebu donio vijest da su kralja ubili razbojnici, no lagao je jer bi bila sramota da je cijelu pratnju od pet ljudi pobio svega jedan čovjek. Taj stariji ugledni čovjek je zapravo bio njegov otac Laj te se tako ispunio prvi dio proročanstva.

Došavši u Tebu Edip je naišao na veliku žalost u tom gradu - zbog smrti kralja te zbog čudovišne Sfinge koja je ubijala stanovnike. Sfinga je bila biće s lavljim tijelom, krilima i ženskom glavom i dodijavala je ljudima zagonetkom koju je čula od muza: 'Tko ujutro ide na četiri, po danu na dvije, a navečer na tri noge?' Kad netko ne bi znao odgovor, ona bi ga rastrgala svojim kandžama. Tako su stradali mnogi ljudi, uključujući i brojne plemenite Tebance koji su pokušavali spasiti Tebu te napasti.

Napokon je došao Edip koji je odgovorio na njenu zagonetku: 'To je čovjek! Ujutro, tj. u mladosti puže na sve četiri, kad je odrastao hoda na dvije noge, a navečer, u starosti, pomaže se trećom nogom, štapom'. Sfinga se nakon njegovog odgovora bacila sa stijene u more jer joj je sudbina namijenila da umre kad netko odgonetne tu zagonetku.

Budući da je spasio grad od Sfinge, Tebanci su ga proglasili kraljem te se on oženio kraljevskom udovicom Jokastom ne znajući da mu je ona majka.


Tek sad nastaje katastrofalni preokret: dolazi i, sada već ostarjeli, rob kojem je Laj dao svog sina da ga ovaj ubije u šumi, ali se ispostavlja da ga on iz sažaljenja nije ubio nego ga je predao Korinćanima i da je to dijete upravo Edip...

U raspletu Edipova žena-majka Jokasta počini samoubojstvo objesivši se u spavaćoj sobi, a Edip, kojemu ni smrt nije dovoljna kazna, oslijepi se kopčom iz njezine haljine i krene u progonstvo u pratnji kćeri Antigone.

U gradu Kolonu kraj Atene živ je sišao u Had (to je tema druge drame u trilogiji, 'Edip na Kolonu'). Ni njegovo četvero djece nije imalo više sreće jer se Pelopovo prokletstvo odnosilo i na treću generaciju obitelji.
Kad se Edip oslijepio i otišao, nastala je borba za vlast. Njegov sin Eteoklo udružio se s Kreontom i prognao Edipovog drugog sina, svog brata Polinika. Ovaj je organizirao vojsku saveznika i napao grad.

U toj strašnoj borbi oba su brata smrtno stradala. Kreont je naredio da se Eteoklo proglasi herojem, a Polinik izdajnikom te da mu se tijelo sramotno baci psima, zaprijetivši pritom smrtnom kaznom onome tko izdajniku iskaže počast.
Njihova sestra Antigona ipak je prekršila Kreontovu naredbu smatrajući da joj i drugi brat, kao ljudsko biće, zaslužuje pokop, bez obzira kojoj političkoj strani pripadao.

Kreont je potom naredio da je živu zakopaju u grobnicu gdje se ona objesila ne dočekavši spas svog zaručnika Hemona, Kreontovog sina. Tako se prokletstvo kralja Pelopa nad Lajevim rodom u potpunosti ispunilo.


TEMA DJELA: nemogućnost bijega od vlastite sudbine

Stari Grci su vjerovali da bogovi na Olimpu pišu sudbinu ljudima. Jednako tako su vjerovali da se ona ne može izmijeniti, jedino da se eventualno može doznati. Kako bi to doznali, obraćali su se prorocima koji su objavljivali riječi bogova. Najpoznatije takvo proročište bilo je u Delfima, posvećeno bogu svjetla i reda, Apolonu.

Edip je znao za svoje proročanstvo i svojski se trudio da izbjegne svoju sudbinu, no što se više trudio, sve je više išao prema njenom ispunjenju, a ono je bila strašno. Kad se bogovi urote da nekoga kazne, onda je ta spletka zaista dostojna samo bogova, jer nema te zemaljske pravde koja bi ispravila ono što se Edipu dogodilo. Za njega nije dovoljna smrt nego bi jedino rješenje bilo da se nikada nije ni rodio!

Sfinga se nakon njegovog odgovora bacila sa stijene u more jer joj je sudbina