KONCEPTI PSIHIČKOG APARATA PO SIGMUNDU FREUDU (1856-1936)

Čovjeka određuje dinamika bioloških nagona.

Prvi Freudov koncept psihičkog aparata (tzv. topografski model)

Nesvjesno je temeljni pojam, a čine ga sve želje, misli, doživljaji, uspomene, koji su potisnuti iz svijesti, jer su u suprotnosti s usvojenim zabranama i normama ponašanja. Tako nesvjesno brani ličnost od krivnje i kazne. Potisnuti sadržaji izražavaju se simbolički u snovima, umjetničkom djelu, bajkama, neurotskom simptomu, omaškama, propustima. Nesvjesno se sastoji od onih iskustava, težnji i osjećaja kojih ne možemo postati svjesni u običnim okolnostima, ali možemo psihoanalizom (primjenjujući tehniku slobodnih asocijacija), analizom snova i simbola, ili hipnozom.

Predsvjesno su sadržaji kojih se ipak možemo dosjetiti, i dovesti ih u svjesno, jer su povezani sa svjesnim i nesvjesnim.

Svjesno čine opažanja uvjetovana djelovanjem podražaja izvana, ono što je u datom trenutku u središtu naše pozornosti. Svjesnost se sastoji od onoga što smo toga trenutka svjesni. Možemo reći da svjesnost određuje ono što se u realnosti zbiva. Najčešće svjesnost određujemo prema stupnju budnosti i sposobnosti orijentacije prema sebi, drugima, vremenu i prostoru, tj. prema tzv. "stupnju testiranja realiteta".


 

Freud je vjerovao da svatko od nas posjeduje određenu psihičku energiju koju stvaraju urođeni nagoni. To je tumačio zakonom o očuvanju energije, ili ekonomičnošću, koja uključuje distribuciju, transformaciju i utrošak emocionalne energije.
Nagonski impulsi funkcioniraju po principu ugode; oni traže trenutačno pražnjenje (ispunjenje) s namjerom održati napetost što je moguće manjom.
Ovaj tip pražnjenja energije nazvan je primarnim procesom zato jer se vjeruje da je on izvorni način funkcioniranja psihičkog aparata, pri čemu je on sakriven i maskiran, a očituje se u snovima i psihijatrijskim simptomima.
Primarni proces mišljenja ignorira ograničenja postavljena vremenom i prostorom, a nalazimo ga u aluzijama, analogiji, fantaziranju, poeziji, dosjetkama, šalama, snovima i simptomima.

 

Drugi Freudov koncept psihičkog aparata (tzv. strukturni model)

Psihički aparat se, prema strukturnom modelu sastoji od:

1. ID (ono), je dio ličnosti u kojem je izvor psihičke energije i sjedište je ili rezervoar nagona, primarno seksualnog i agresivnog nagona; nema kapacitet odgode (delay), niti modifikacije instiktivnih nagona; djeluje pod dominacijom primarnog procesa u nesvjesnom (snovi, fantazije); djeluje po načelu ugode, zadovoljstva. Sadrži potisnute ideje i afekte, a energiju crpi iz tjelesnih procesa (refleksi). Id je slijep i gluh i ne boji se, nema osjećaje, sadrži samo libido (=psihička energija koja teži ugodi, želja) ili destrudo. (Primjer su sve bajke, npr. car Šahrijar iz 1001 noći.). Psihička energija ida teži za ugodom, a postizanje te ugode odvija se po načelu nagonske ugode, što znači da se prvo osjeća napetost, a kad dođe do realizacije nastupa opuštanje.
Id sadrži potisnute ideje i afekte, koji su suprotni zabranama i normama ponašanja
Energiju crpi iz tjelesnih procesa (refleksi)
Seksualni i agresivni nagon, libido i destrudo, eros i thanatos

2. SUPEREGO (nad Ja), je treća komponenta tripartitnog strukturnog modela. Nasljednik je edipskog kompleksa. Njegove funkcije su : savjest (osjećaj krivnje, Ego-SE odnos)); samopromatranje; funkcija ideala (osjećaj manje vrijednosti). (Adler), Ego-Ideal-Ja odnos)
SE nastaje objedinjavanjem slike Ja-ideala (svoj vlastiti) i slike voljenih objekata u egu, tj. modela
(ideal-Ja). ). Ego se podčinjava superegu zbog straha od kazne, a idealu zbog ljubavi.
JA-IDEAL – narcistički, svemoć, jedinstvo s Idom, idealizacija JA (npr. identifikacijom s majkom – svemoć)
IDEAL-JA – način kako se ponašanjem može zadovoljiti autoritet, tj. uzor, prema kojem se nastoji oblikovati, stalno uz usporedbu sa Ja-idealom (svojim vlastitim),
= slika voljenih objekata (u egu), uz zabrane, moral, zakon
Po M.Klein – u oralnoj fazi internaliziranjem dobrih i loših slika objekta nastaje SE.


3. EGO (Ja) = središnja instanca ličnosti, svijest o sebi, svojoj aktivnosti, jedinstvenosti i kontinuitetu u vremenu. Nalazi se između Ida i Super-ega, u svjesnom, predsvjesnom (simboli, empatija, automatizmi) i nesvjesnom (mehanizmi obrane), kako bi posredovao između instikata i vanjskog svijeta. Suština EGA je adaptacija, kontrola nagona i ponašanja (podrazumijeva mogućnost odgode zadovoljenja nagona), integracija različitih elemenaa u cjelinu, npr.generalizacije).
Ego se razvija postupno kao razultat razvoja središnjeg živčanog sustava, kao i stimulacije vanjskog svijeta i stjecanja iskustva.
U početku života cijeli psihički sustav funkcionira na način zadovoljenja potreba. Na osnovi iskustva ego djeteta postaje sposobno odložiti zadovoljenje svojih nagonskih potreba. Jedna od najvažnijih funkcija ego strukture je uzimanje u obzir načela realiteta. Ego ima potrebu da jasno razlikuje racionalno od fantazmatskog, činjenicu od želje. Ego zbog svega funkcionira na sva tri stupnja svjesnosti.
Ego, to je naše mišljenje, pamćenje, inteligencija, učenje, govor, percepcija doživljaja, motorika, emocije, samoodržanje, osjećaj za realitet, testiranje realiteta (razlikovanje unutarnjeg od vanjskog), sposobnost predviđanja posljedica akcije, objektni odnosi.

SELF (sebstvo)= temeljno jedinstvo fizičke i psihičke ličnosti. To je mogućnost vidjeti sebe kao objekt. To je način doživljavanja sebe, integrieta i totaliteta, iskustva, tjelesnog jedinstva i komunikacije s drugima, te unutarnja reprezentacija o tome kakvi smo zapravo.

Bitna funkcija psihičkog aparata sastoji se u ponovnom uspostavljanju ravnoteže poslije poremećaja koji je nastao pod utjecajem vanjskih impulsa i stresora. To se postiže, najprije, rasterećenjem napetosti koja je stvorena, a kasnije njenim "potiskivanjem". Kad god ne uspije održavanje ravnoteže, stvara se stanje opasnosti. Previše visoka napetost predstavlja najjednostavniji oblik stanja opasnosti.

KONFLIKT je širok pojam za označiti situaciju u kojoj postoje suprotna zbivanja i tendencije (ponašanja, osjećaji).
Npr. intraindividualni - unutar čovjeka u situacijama kada se zbog različitih razloga ne možemo odlučiti što da činimo jer su motivi, ciljevi ili načini reagiranja nespojivi.

Pritisak vanjske realnosti na nagone dovodi do rada ega, zamjene principa realiteta za princip zadovoljstva, odgodu i modulaciju nagona.
Prvo su konflikti Ida i vanjskog svijeta,
A potom konflikti Ida i Ega.

Najčešći je konflikt istodobnog privlačenja i odbijanja ( i najkompliciraniji).
Npr. ambivalentni cilj nas privlači, a u blizini odbija = stabilna ravnoteža. (jer se zaustavimo na nekoj udaljenosti od cilja (vruće kaše).
Rješenje =
a) postizanje cilja (sniženje gradijenta odbijanja)
b) kompromis
c) odustajanje od cilja

Dvostruki konflikt je najčešći: oba cilja sadrže i privlačenje i odbijanje (npr. učiti ili izaći u grad).

MEHANIZMI OBRANE su tehnike kojima se Ego služi za obranu od nagonskih pulzija i tenzije afekata.
Razlikujemo: narcističke obrane (nijekanje, primitivna idealizacija, projekcija, projektivna identifikacija, cijepanje, izvrtanje), nezrele obrane (acting out, identifikacija, introjekcija, projekcija, regresija, pasivno agresivno ponašanje, somatizacija, shizoidne fantazije, blok, hipohondrijaza), zrele (altruizam, anticipacija, asketizam, sublimacija, humor, supresija), neurotske (potiskivanje, premještanje, pomak, disocijacija, kontrola, inhibicija, intelektualizacija, racionalizacija, izolacija, reaktivna formacija, seksualizacija, eksternalizacija).

 

 

 

PSIHOSOCIJALNI RAZVOJ prema stanjima IDA, koja su definirana prevlašću određene erogene zone:

1. oralna faza
2. analna i uretralna faza
3. falusni ili stadij «oholosti»
4. genitalna faza (3-5 godina)
5. faza latencije
6. pubertet i adolescencija
7. puna genitalnost-odraslost, kapacitet za pouzdanost, seksualnu odgovornost i ljubav

Kastracioni strah je strah od kazne povezan sa fantazmom ozljede tijela ili genitalija, zbog povremene netrpeljivosti prema istospolnom roditelju (vezanost za roditelja suprotnog spola a mržnja prema istospolnom roditelju =Edipov kompleks)( Elektra – pomagala bratu da ubije majku, kako bi osvetili oca (Orestov kompleks, želja sina da ubije majku).. Grčl.lig, kći Agamemnona i Klitemenestre, sestra Ifigenijina i Orestova.. Zbog kastracionog straha dijete rješava taj konflikt, tj. odustaje od «Edipskih želja» prema suprotnospolnom roditelju.
/Edip je sin kralja Laja i kraljice Jokaste. Nakon što su čuli proročanstvo da će ga sin ubiti, ostavio ga je na planini Kiteron svezanih nogu (Edipus=otečeno stopalo) gdje ga nalazi pastir i daje ga kralju Polibu i kraljici Meropi koji su ga odgojili. U mladosti on odlazi u svijet, putem ubija Laja na cesti, potom rješava zagonetku Sfinge i za nagradu se ženi kraljicom Jokastom. Kada je u starosti od proroka Tirezije saznao što je učinio, u očaju se oslijepio, pa ga dalje svijetom vodi njegova kći (i sestra) Antigona./- u literaturi je simbol čovjeka koji pati za grijehe otaca, gonjen neumoljivom sudbinom, a motiv je brojnih umjetničkih ostvarenja.

shema po Karlu Abrahamu

E. Erikson - faze razvoja (shema);

Margaret Mahler - faze razvoja