Carl Gustav Jung: Jedna zabranjena ljubav

Piše: Željko Ivanjek, Jutarnji list, 18.06.2006.

 

Svojedobno kada je zagrebačka blagopočivajuća Mladost 80-ih prošloga stoljeća izdala prijevod Jungove knjige “Čovjek i njegovi simboli” čitalačka je publika ostala zdvojna nad ovim Freudovim učenikom, sljedbenikom i - odmetnikom. Psihijatrija i psihoanaliza krenula je u tome radu sasvim drugačijim putem od onoga kojima je išao glasoviti bečki doktor Freud.

Jasno, Jung (1875-1961) sa 18 svezaka svojih sabranih djela na engleskom (Routledge i Princeton, 1953) nikako ne podliježe paušalnim ocjenama. Svatko ga prepoznaje, ako ni po čemu drugom, onda po definiciji kolektivno nesvjesnog, u čijem je korijenu arhetip, te po sjeni - koja je nesvjesni kompleks suprotan svjesnom, egu. Ništa manje slavan je Jungov koncept anime (podsvjesna ženska sastavnica muškarca) i animusa (podsvjesna muška sastavnica žene). To je neki Jungov doprinos općenito prihvaćenim idejama XX. stoljeća.
U trenutku kada je psihoanaliza praktično zaboravljena, kada su je odbacili i Amerikanci koji jedno vrijeme i nisu priznavali druge oblike psihijatrijskog, pa i psihološkog djelovanja, londonska dražba nepoznatih Jungovih pisama baca novo svjetlo na ovoga velikana psihijatrije i psihologije. Jer doista, najbolnije je razotkriti da su najveći poznavatelji ljudske psihe, najbolji liječnici u tome, bili samo ljudi koji su i sami imali velike slabosti.

Primjerice, tek je nedavno otkriveno da je Freud takoreći do posljednjeg daha sanjao da će napisati bestseler, koji će mu donijeti veliki novac. Umjesto toga prihvaćao je velebne darovnice svojih bogataških pacijentica, čiji su nasljednici ocrnili njegov lik i djelo.

Jung sa svoje strane nije bio bitno drugačiji. I on je profesionalni odnos psihoanalize s pojedinim pacijenticama znao i mogao pretvoriti u sasvim osoban odnos.

Upravo o tome govori kolekcija znanstvenikovih pisama i rukopisa koju su nasljednici ponudili na londonskoj aukciji. Sotheby’s je, naime, najavio prodaju dosad najbogatije zbirke Jungovih radnih rukopisa, neobjavljenih predavanja, pisama, crteža i fotografija. Ova zbirka baca novo svjetlo na Jungov osobni i profesionalni život. Štoviše, ona donosi brojne materijale koje dosad nisu vidjeli ni najpredaniji istraživači njegova djela. Veliko je pitanje može li se Junga staviti u red s Einsteinom i Freudom, no bez njega baš nitko ne bi govorio o nečijoj prevelikoj introvertiranosti ili ekstrovertiranosti. Arhetipi nesvjesnog ne bi pili kavu sa svima nama.

I po tome se Jung razišao s Freudom. Njihov sukob reflektira se i u tek otkrivenim spisima. U jednom nepoznatom predavanju Jung optužuje Freuda kako je odveć “fiksiran na seksualnu teoriju podsvijesti (nesvjesnog)”.

Iako su zajednički radili na istraživanju ljudske podsvijesti, Jung je odbacio svoga učitelja i razišao se s njime zato što je Bečanin odveć inzistirao na potisnutim emocijama kao gradivu nesvjesnoga. Psihološka sublimacija i surogati nisu baš zanimali Junga, on je nekako naslućivao prstenove psihe koji su sezali duboko i daleko u prošlost.
Iako se još ranije govorkalo i pisalo o profesionalno nedopustivim Jungovim vezama s pacijenticama, londonska aukcija daje nove prinose ovoj temi. Naime, tu su i pisma poslana Christiani Morgan, bivšoj pacijentici kojom se Jung zanosio i očaravao. U svome je radu iskoristio njen trans i listu snova, a potom joj je sugerirao da stupi u ljubavni odnos s američkim psihologom Hernyjem Murrayom. U jednome je pismu Jung podsjeća da nije zaboravljena. Dok neki pacijenti padaju u zaborav “postajući nestvarne sjenke u Hadu”, Christiana živi dalje kao i živuća poveznica među njima dvoma. “To sam trebao odavno priznati”, dodaje psihijatar Jung u pismu ovoj svojoj pacijentici.

Iz drugog pisma ponuđenog na prodaju jasno je da je Jung bazirao svoje djelo “Ego i nesvjesno” i na vizijama gospođe Morgan. Jung ovu činjenicu justificira ovako: “U tome nema nikakve indiskrecije, zato što nitko ne može znati tko je autor ove vizije. Nadam se da vi ne marite za to. Planiram nastaviti s radom na vašim fantazijama - još ne znam kada... Vaš je materijal zaista rijetke ljepote i predstavlja gotovo jedinstven slučaj po svojoj cjelovitosti i dosljednosti vizije”. Ovi navodi, i sama pisma, potvrđuju intimnost i prisnost kojih nema u drugim, daleko formalnijim Jungovim pismima, koja više pristaju ulozi liječnika, odnosno psihijatra.

Morgan je za njega bila prava žena anima. Dakle, utjelovljenje njegova teorijskog koncepta. Ona je bila ta inspirativna ženska sastavnica njega samoga i ispunjavala je ulogu muze bez kakve ne može biti velikih muževa. (Morgan je s Murrayem razvila na Harvardu slavni test tematske apercepcije, koji pomaže svakome da uz provokativnu, ambigvitetnu sliku-kartu ispriča svoju ispovijed.) Sa 70 godina Morgan je počinila samoubojstvo utapanjem na Djevičanskim otocima. Murray je bio u njenom društvu, a mnogi još drže Junga odgovornim za njenu smrt.

Paradoksalno jest da ova Jungova pisma i spisi, koja su stručnjaci proglasili dosad najvažnijom zbirkom na tržištu, otkrivaju o Jungu detalje koji se, s druge strane, otkrivaju i o Freudu. Tako ova dva velikana, koja su se razišla, sve više sliče jedan drugome. Barem po zabranjenim odnosima, i formalnim i neformalnim “krađama” od pacijentica.