Sir Alfred Joseph Hitchcock (London, 13.08.1899.-Los Angeles, 29.04.1980.)
američko-britanski filmski režiser, pisac krimi i horror knjiga.

Hitchcock je postao kultni režiser u redu među najvećim eksperimentatorima filmskog izraza, originalni stilist. Karakteristike njegovih filmova su sklonost montaži ili pokretima kamere, crni humor, ironija i cinizam, napetost i šok, izmjena komičnih i tragičnih elemenata, te atraktivna, uzbudljiva i napeta fabula kao maska za dublju, misaonu podlogu djela.


Za vrijeme Hitchcockove karijere, osnovna 'znanstvena' objašnjenja za ljudsko ponašanje proizlazila su iz teorija austrijskog psihologa Sigmunda Freuda, osnivača psihoanalize. Mada je bio skeptičan prema psihoanalizi kao što je bio skeptičan prema svim pokušajima da se objasni ljudsko ponašanje, ipak se u mnogim filmovima koristio psioanalizom. Na primjer Začarani (Spellbound-gdje su glavni likovi psihoanalitičari), Psycho (na kraju imamo dugi govor psihijatra), Marnie. Psihoanalitičke zamisli važne su i u filmovima Vertigo (Vrtoglavica), Frenzy, The Wrong Man (Pogrešan čovjek), Shadow of a Doubt (Sjene sumnje), Rope (Uže), Rear Window (Pozadina prozora),

Freudove teorije važne za Hitchcockove filmove


Potisnuta sjećanja



Freud je vjerovao kako traumatska, destruktivna sjećanja iz djetinjstva, bivaju potisnuta iz svjesnog uma u nesvjesno, gdje postaju izvor za neuroze i psihoze. Cilj psihoanalize je povratiti ta potisnuta sjećanja kako bi ih se pacijent oslobodio (kako bi pacijent mogao izaći s njima na kraj u svjesnom umu). Za Freuda, većina potisnutih sjećanja u odnosu su sa seksualnošću. Na primjer, tzv. "primarna scena", kada su djeca svjedoci roditeljskog seksa, potiskuje se. U filmu "Psycho", za Normana Batesa se kaže da je ubio svoju majku i njenog ljubavnika nakon što ih je zatekao zajedno. Slično u filmu "Marnie", heroinino neurotično ponašanje objašnjeno je svjedočenjem nasilništva u djetinjstvu, tj. vodi do potisnutog sjećanja na svoju majku prostitutku koju je zlostavljao njen seksualni partner.
Neurotične epizode mogu biti izazvane događajima ili simbolima u svakodnevnom životu osobe, iako osoba ne mora razumjeti njihovu povezanost.
U filmu "Začarani", okidač su paralelne linije na svjetloj pozadini. Kroz psihoanalizu vraćaju se sjećanja na junakovo djetinjstvo, kada je akcidentalno izazvao smrt koja ima veze sa čeličnom ogradom (zbog toga su paralelne linije).


Edipov kompleks

Najpoznatija Freudova teorija o dječjoj seksualnosti nazvana je po mitološkom kralju Edipu, koji je ubio svog oca i oženio vlastitu majku. Freud opisuje kako svakog mladog dječaka privlači njegova majka, što rezultira željom za ubojstvom oca i posjedovanjem majke. Ta zabranjena želja je potisnuta, osim što se vraća kasnije u formama neuroza. Majke često ohrabruju Edipov kompleks, posesivnim ili zavodničkim (koketnim) ponašanjem prema sinovima. Norman Bates govori Marion Crane "dječaku je najbolji prijatelj njegova majka". (ili : "Sin je loš nadomjestak za ljubavnika.").

U filmu "Psycho", psihijatar kaže za Normanovu majku da je: "zahtjevna žena koja drži sina čvrsto uz sebe (cling = prilijepiti se), i godinama je njih dvoje živjelo kao da su jedini na svijetu. Tada ona sreće muškarca i Normanu se čini kako ga je odbacila (napustila) zbog tog muškarca. To ga je nagnalo da prijeđe granicu (To je za njega prevršilo mjeru) i on ih oboje ubija ".

"Mamizam" je mišljenje da je majka odgovorna za destruktivno ponašanje svojih sinova, -sve od nezrelog ponašanja do ubojstva - može se naći u nekoliko filmova.


Stadiji psihoseksualnog razvoja

Freud identificira tri stadija psihoseksualnog razvoja. oralni, analni i genitalni. Normalno, individua prolazi kroz prva dva stadija do genitalne zrelosti. Moguće je zapeti, fiksirati se na nekom ranijem stadiju.
U oralnom stadiju dijete doživljava svijet kroz usta: sisanjem, žvakanjem i grizenjem. Odrasli koji su fiksirani imaju problema kontrolirati apetite. Npr. pušenje, prekomjerno jedenje, grizenje noktiju, žvakanje gume. Sarkazam, kao oralna agresivnost je također oralna fiksacija.
U filmu "Psycho", Norman Bates jede bombon. Jedenje je uvijek asocirano sa seksualnošću u Hitchcockovim filmovima.
Analni stadij je fokusiran na trening toalete, kada dijete uči kontrolirati tjelesne funkcije i te aktivnosti moraju biti privatne. Analno fiksirani odrasli su asocirani sa ekscesivnim čišćenjem, iritabilnošću, izbirljivošću, urednošću.

Vidite što je Hitchcock rekao Francois Truffautu: "Kada se kupam sve uredno nazad vratim na mjesto . . Moja strast za redom ide ruku pod ruku sa velikim gnušanjem prema komplikacijama "

Sve do filma "Psycho", niti jedan američki film koji pripada glavnoj struji (trendu) više od 50 godina nije prikazao toalet (WC), sugerirajući da je naša kultura analno fiksirana. Hitchcock je sa zadovoljstvom slomio taj taboo.

 

Analiza snova

Kroz analizu snova dolazi se do nesvjesnog uma koji po Freudu sadrže potisnutu traumu ili želju, uvijek u simboličnoj formi. (Budući da snovi izlaze iz podsvjesnog uma, Freud je mislio da oni uvijek otkrivaju potisnute želje i traume, iako u simboličnom obliku), Psihoanalitička terapija ohrabruje pacijenta da opiše i interpretira svoje snove.
Mnoge od Hičkokovih slika koje se ponavljaju– oči, padanje, suzdržavanje, ogledala, sjene, i t.d. –su važne u Freudovoj interpretaciji snova. Uz to, dva Hitchcockova filma sadrže sekvence snova koji imaju veze sa junakovim emocionalnim disturbancama.

Sekvence snova u filmu "Začarani" bazirane su na dizajnu Salvadora Dalia. Slike uključuju oči, mutilacije, progonjenost (od divovskih krila ), padanje – sve blisko Freudovoj interpretaciji snova.
Sekvenca iz filma "Vertigo" uključuje sliku padanja i otvorenih grobova.

 

Dvostruka, rascjepljena linčnost

U ekstremnim slučajevima, moguć je razvoj alternativnog identiteta. Ta alternativna osobnost može izraziti potisnute čežnje ili želje a da "normalna" osoba toga nije niti svjesna.
U "Psycho" psihijatar objašnjava: "Kada se realnost približi, kada opasnost ili čežnja zaprijeti toj iluziji, on se oblači, čak stavlja i jeftinu periku koju je kupio. Tada bi šetao kućom, sjedio na njenom stolcu, govorio njenim glasom.". "On nikad nije bio čitav Norman, ali je često bio samo Majka".

U literaturi i analizi snova ogledala su često asocirana s drugim sobom ili skrivenim aspektima osobnosti.
Slomljeno ogledalo u "Pogrešan čovjek" simbolizira ženin silazak u ludilo.

Premještanje i transfer
Zamjena za krivnju (Doppelganger =doubleganger=sablasni dvojnik ili kopija žive osobe)

Nekad u literaturi zamisao o alternativnom selfu se manifestira kao odvojeni karakter, ili Doppelganger ("double walker", dvostruki šetač). Dvostruki karakter se shvaća kao premještanje verzije sebe, koji predstavlja ili izražava individuine potisnute želje. Ideja o dvostrukom karakteru, naročito je snažna u filmu "Stranac u vlaku", ukršta se kod Hitchcocka sa više teološki baziranom idejom o zamjeni krivnje.

Doppelganger je dvostruki ili drugi self. U literaturi, analizi snova ili arhetipalnom simbolizmu, često figurira kao blizanac, sjena ili zrcalna slika protagonista (ili predočuje blizanca ... ili se prikazuje kao blizanac...). Karakteristično je za Dvojnika da se javlja kao identičan (ili vrlo sličan) protagonistu, ponekad protagonist i Dvojnik imaju isto ime.

Primjeri iz literature su Poeov "William Wilson", Stevensonov "Dr. Jekyl i Mr. Hyde", Conradov "The Secret Sharer", i roman i film "The Fight Club".
Dvojnici se često javljaju u popularnoj kulturi, uključujući "evil twins (zle blizance)" u sapunicama, dvojnik kapetana Picarda u "Star Trek" (Zvjezdanim stazama)" i Phoebina blizanka Ursula u "Prijateljima".

Važna literarna forma koja uključuje motiv dvojnika je psychomachia, originalno nastala od grčkog pjesnika Prudetiusa koji zorno prikazuje "konflikt unutar duše" ili borbu između vrline i poroka unutar individue.
Psychomachia je bila naročito važna u srednjovjekovnoj umjetnosti i dramama, gdje odvojeni karakteri (likovi) predstavljaju različite aspekte iste ličnosti, pa konflikt u drami ocrtava borbu savjesti ili potrebu za integracijom ličnosti.

Danas, pod utjecajem Freuda, dvojnik reprezentira skriven ili potisnuti aspekt ličnosti protagonista. Izraženo Freudovim terminima, dolazak dvojnika predstavlja povratak potisnutog. Protagonisti moraju prepoznati što dvojnik predstavlja i u isto se vrijeme boriti protiv toga.
Karakteristično za priče o dvojnicima je da im je vrhunac nihova konfrontacija, obično s borbom do smrti. Smrt dvojnika predstavlja uspješnu represiju opasnih impulsa, ali borba ostavlja protagonista tužnijim i mudrijim u vezi čovječnosti i u vezi samoga ili same sebe.

Motiv dvojnika nalazimo u Hitchockovim filmovima "Sjene sumnje" i "Stranac u vlaku". U "Vertigo" motiv transformacije žene u pokojnu dvojnicu javlja se dva puta (podvostručen je). "Psycho" koristi sličan motiv rascjepa ličnosti i dvije fizički slične muške figure. Norman Batesova rascjepljena osobnost je objavljena njegovom refleksijom u prozorskom staklu. Kasnije Norman se konfrontira sa Samom Loomisom: kritičari komentiraju fizičku sličnost među glumcima pri dodjeli te dvije uloge


Hitchcockove majke

Majka je općenito važna figura u Hitchcockovim filmovima. Standardna je kritička opservacija da je majka uvijek mračna figura (odraz utjecaja Freuda).
Majčinske figure različitih su tipova u njegovim filmovima.

- Patricia Collinge kao Emma Newton u Shadow of a Doubt, koji je nastao u godini kada je umrla Hitchcockova majka Emma. Možda je ona najsimpatičnija majčinska figura.
- Edna Best kao protektivna majka u britanskoj verziji "Čovjek koji je znao previše" (potpuna, kompletna s puškom , a 1955. u remakeu, Doris Day igra ulogu (bez pucanja.
- Sybil Thorndike kao luckasta engleska majka u Stage Fright.
- Lepoldine Konstantin kao Mme. Sebastian u Notorious. Najnemilosrdnija Hitchcockova majka
- Marian Lorne kao majka Bruna Anthonya u Strangers on a Train. "Oh Bruno, ti si tako neodgojen, zločest dječak!"
- Esther Miniciotti kao majka Manny Ballestreroa u filmu "Pogrešni čovjek". "Moj sine, preklinjem te, moli se."
- Jessie Royce Landis kao majka Rogera Thornhill'sa u "Sjever sjeverozapad". Landis također igra majku Grace Kelly u "Uhvati lopova" (To Catch a - Thief). Ona je istih godina kao Cary Grant, koji igra njenog sina.
- Majka Normana Batesa u filmu "Psycho". "Dječaku je njegova majka najbolji prijatelj."
- Jessica Tandy kao Lydia Brenner, sumnjičava majka u filmu "Ptice".
- Louise Latham kao majka Marnie, prostitutka koja postaje puritanka.
- Vertigo: Midge, Scottieva bivša zaručnica, nastoji ga utješiti u duševnoj bolnici. "Nisi izgubljen, majka je ovdje".
- Nepriznata glumica kao ubojica majke Boba Ruskina u filmu "Frenzy".



Filmovi:

· Family Plot (1976)
· Frenzy (1972)
· Topaz (1969)
· Torn Curtain (1966)
· Marnie (1964)
· Ptice (1963)
· Psiho (1960)
· North by Northwest (1959)
· Vrtoglavica (1958)
· Čovjek koji je previše znao (1956)
· The Wrong Man (1956)
· To Catch a Thief (1955)
· The Trouble With Harry (1955)
· Dial M For Murder (1954)
· Dvorišni prozor (1954)
· I Confess (1953)
· Nepoznati iz Nord expresa (1951)
· Stage Fright (1950)
· Under Capricorn (1949)
· Rope (1948)
· The Paradine Case (1947)
· Notorious (1946)
· Spellbound (1945) (Začarani)
· Lifeboat (1944)
· Shadow of a Doubt (1943)
· Saboteur (1942)
· Gospodin i gospođa Smith (1941)
· Sumnja (1941)
· Foreign Correspondent (1940)
· Rebecca (1940)
· Jamaica Inn (1939)
· The Lady Vanishes (1938)
· Young and Innocent (1937)
· Sabotaža (1936)
· Secret Agent (1936)
· The 39 Steps (1935)
· Čovjek koji je previše znao (1934)
· Number 17 (1932)
· Rich and Strange (1931)
· The Skin Game (1931)
· Murder! (1930)
· Blackmail (1929)
· Juno and the Paycock (1929)
· The Manxman (1929)
· Crna pošta - zvučna verzija (1929)
· Champagne (1928)
· The Farmer's Wife (1928)
· Easy Virtue (1927)
· The Ring (1927)
· The Lodger (1926)

 

Dobavljeno iz "hr.wikipedia.Alfred_Hitchcock"